četvrtak, prosinac 15, 2011
Zamisli grad bez građana
Ulice bez prolaznika
Zgrade bez stanovnika
Zamisli sebe čovječe
Ti više ne postojiš
Samo si sjena povijesti svoje
Samo si izgubljeno dijete u potrazi za ocem
A zapravo želiš pronaći svoju majku
Vrijeme ti nije suđeno
Ti ne postojiš
Samo si odraz svojih roditelja
Kao i oni onih prije njih
Što znači svaka tvoja radnja?
Ona nije ni zrnce sunčeva sjaja
Zašto tražiš visinu
Kad si stvoren da pužeš po zemlji
Gdje vidiš slobodu
Kada je zrak tvoj vlasnik
Čemu se nadaš
Kad nisi važan
Samo si rob svoga uma
Svoga postojanja
Ali tebe nema
Ti ne živiš više
ponedjeljak, listopad 24, 2011
dodir
kao da me obavija nevidljiva ruka
ta toplina
strujanje sila oko moga tijela
koje godi
on je tu
nikad uz njega nisam sama
i miluje me
nosi me putevima svoga imena
opija mi dušu
prožima me
do najmanje stanice moga tijela dopire
osjećam njegov dah
još trnci me prolaze od zadnjeg puta njegove blizine
još osjećam dodir njegov
budim se
on još čeka pored vrata da me vodi
prilazi mi
onako kako samo najbolji ljubavnik može prići
opija me dodirima svojim
prati me
svaki korak u ovom svijetu on je tu
čuva me
svaku suzu moju i bol odnese
i prati me u stopu
petak, listopad 21, 2011
ležim,
razmišljam o tebi,
o tvom toplom dahu
o toplim usnama
tvoje misli me opčinjuju
razum gubim polako
iz dana u dan sjećam se
iz dana u dan vučeš me
misli
taj pojam je svestran
on me grije ali i plaši
on je samo moj
i što ako nešto propuštam
ako pogriješim u djelima svojim
što ako samo sanjam
tad stat će i misao o tebi
subota, listopad 8, 2011
just feel bad and dont know why =(
petak, rujan 2, 2011
još jedan početak
preplašene oči traže spas
ograničeno vrijeme puca
granice se gube
jedan dan treba trajat zauvijek
nove muke bude se
drugi traže sve više i više
sve dok ostvariš što se treba
više za život vremena nemaš
uskoro će posljednji dan spavanja
uskoro posljednji ručak na miru
uskoro zadnji dan buđenja
prestat će život uz knjigu
jutra će počet u školama
većer završit uz knjige
između neće biti ničega
ostat će samo sitnice
sitna sječanja na vrijeme odmora
utorak, svibanj 31, 2011
brda do neba što se ponosno uzdižu
vode duboke što se tajanstvenom beskrajnošću ponizuju
povjetarac tih i nježan koj srce oluje nosi
i ono sunce visoko što na domovinu moju toplinu nosi
ljepote najljepše ti opisuješ
tajne najveće u sebi nosiš
sreću beskrajnu meni ostavljaš
sve dok odjekuje zvuk tvoga imena
Tvoja grud koja me nosila
duša tvoja koja me odgojila
svaki dašak vjetra što me vodio
svaki otkucaj mog srca za tebe se borio
svaki moj trzaj tebi me vuče
u njedro svoje noću me uvučeš
ljubav u tebi nađoh pravu
i tu ćekam kraj u sreći i plaću.
utorak, travanj 26, 2011
gdje povratak se nekog desi
tamo život nekom ode
gdje sunce sjaji toplo
tamo hladan vjetar meni dođe
otišo je neko
sa ovoga svijeta
kažu ... život bit će mu bolji
otišo je neko
i ostavio bol
život ovdje umire bez njega
njegova duša i veselje
na nove pustolovine odlaze
ali njegovo....meni drago.... tijelo
trunut će od sad u grobu
+ pradjedu Tomi + ??. ??. 1??? - 24. 4. 2011.
srijeda, travanj 20, 2011
jednostavno mrzim život svoj
svaki korak poglešan je
sve što činim krivo je
i ništa nije kako trebalo bi bit
kad neko ne shvati riječi
kažem da važno nije
da dalje treba ić
a onda on još više na to ode
kad pokušam razumijet
izlika ima sto i jedna
obrazloženja hrpa velika
ali pokušat se promijenit NIKADA
pogreška je moja očito je
život nije meni suđen
sreća je tek ono što u maglicama dolazi
a nakon magle strah i oluja
utorak, ožujak 29, 2011
izgubljena u vremenu
stigoh i do ovdje
i naiđoh na nove zgode
u odsustvu mom
novoga mnogo ima
ali ljubav ostala nepromjenjena
novo vrijeme što je došlo
toplinom zrači dalekog nam sunca
i budi svijet za život novi
i kiše što padaju ponekad
daju nam snagu kroz teška vremena
da sunce bi opet obasjalo put
ponedjeljak, veljača 21, 2011
praznina neka ovih kasnih sati
zarobi mi misli daleko među zvijezdama
i ja čekam da nešto mi dođe
ali ostajem i dalje sama
samo ja i to pusto čekanje
samo čujem poneki zvuk
poneki glas da je još neko tamo negdje
ali još uvijek kako vrijeme odmiče
moje čekanje sve više mine i mine
a vrijeme postaje sporije i sporije
poneki tren poželim otić sa ovoga mjesta
poneki tren do zvijezda želim
tamo gdje misli moje lutaju satima ovim
tamo gdje tražim zagrljaj i toplinu
gdje sama nisam niti jedan tren
vrijeme mi prolazi polagano koda stoji
zrno po zrno pijeska klizi od vrha sata do dna
i dok to zrno jedno dotakne dno prođe mi cijeli dan
ali na nesreću moju kako samo dugi je taj dan
jer zrno je zaljepljeno na vrhu sata
petak, veljača 4, 2011
poneki dah
tako sitan kao mak
iziđe iz tijela moga
i život održi još na tren
misli u tom dahu
šaljem tebi znanče dragi
šaljem putem zraka čistog
šaljem zvijezdom da me nađeš
nju ti šaljem da ti svijetli
put do mene obasja
nju ti dajem da te sjeti
da netko misli uvijek na te
zrak će dragi tebi reći
šapnut će ti povjetarcem
riječi one što ti zborih
kad bio si tu u kasne sate
noć polako bliži mi se
dah koštat će me jedan još
još da živim da ti pišem
još da s tobom dragi dišem
umor neki stvara napor taj
al za tebe lako je
za tebe je lako sve
jer dragi... volim te
četvrtak, siječanj 27, 2011
pišem ti pijesmu ljubavnika
pišem ti srce plameno
gdje povjetarac plamen ne gasi
nego samo još više rasplamsa
pišem ti pismo ljubavno
stoljećima dobro čuvano
dok gledam list kako izgara
i pred očima pisno gubi sjaj
prah ono postaje
ali u meni vječno ostaje
i tamo izgorjet nikad neće
to pismo donosi mnogo sreće
petak, siječanj 7, 2011
budim se iz san
novi sviće mi dan
a ona stara vremena
poneka i zaboravljena
lutaju mislima mladosti moje
kako prolazi mi dan
i vrijeme odmiće polako
nadam se svaki čas
da veće' neće biti ovako prazno
žudim da budeš kraj mene
još ovo vrijeme bezbrižno kratko
žudim za poljupcima tvojim
i rukama koje čuvaju moje tijelo
i pogled u kojeg se svaki put iznova zaljubim
nedjelja, siječanj 2, 2011
godina nova već traje nam
i prošao je prvi dan
neka daj bude sretan vam
nadam se da i grijat će vas ljubav
svako nešto novo želi
svako se odrekne nečeg
i nada se promjeni na bolje
a ja da mu se sve ostvari
sretna nova =)
subota, prosinac 25, 2010
u ovaj Božićni dan
sreću vam želim ja
i nek toplina bude u srcima vašim
a hladnoća nek prati samo ono što je vani
božićna radost nek svakog razveseli
i najljepši nek bude ovaj dan cijeli
sretan božić =)
subota, prosinac 18, 2010
kad priču vam pričam
o vremenu tom
i vrijeme se gubi
i ne nalazi na stop
protiće to brzo
kad blizu je on
i nema mu kraja
beskraj je to
kad stat će ni bog nezna
možda niti neće
ali sada je tren
na putu bez kraj
srijeda, prosinac 15, 2010
ponovo
neki osječaj taman
okuje mi misli
a nema mu traga
kao da ga zbrišem
kad nači ga ne mogu
samo znam da je tu
sreću mi ne dozvoljava naći
ponovo
osječam kako ruka bi me vodila
na mjesto ono puno boli
gdje crveno se lako pronalazi
što nije s menom kako treba
gdje da nađem kraj toj boli
bez ikakvog poticaja
samo nešto okuje mi misli
srijeda, prosinac 1, 2010
vrijeme kako mi prolazi
već zima je stigla tu
i koraci su moji spori
kao da sam u snu
osječam
kako ledi se nešto u meni
kao da će jedan topli dah
raspuknuti biće moje
sva ta studen oko mene
ali mene ipak nešto grije
to voljeni je moj
i uz njega hladno nije
ponedjeljak, studeni 1, 2010
prolazi mi vrijeme
brzo će mu kraj
nisam više dijete
al nisam ni stara
godine su mutne
koj je više broj
teška su vremena
težak život moj
obaveze nove
još čekaju na putu
prijatelju moj
gdje sakriš mi utjehu
zašto živim ja
kad drugih je tu mnogo
što značim svijetu ovom
kad nemam volju za životom
gdje se krije borac onaj
što pokretao me davnih dana
gdje je ona svjetlost mlada
briga bilo nije tada
gdje je vrijeme ono ne tako davno
kad pisah o ljubavi žarom snažnim
gdje je duša moja nestala
izgubila se u svijetu ovom
gdje ću dalje više neznam
koj je dobar put za mene
što bih mogla ikad radit
a drugom radost da ne kratim
i opet pitam se tko sam ja
ja sam samo stvor što diše
kamo vodi ova riječ
o čemu uopće pišem
ma pišem ja o mislim
onome što mi sada vrišti i mira neda
ne nije to buka i galama
to je zvuk jezivih sadržaja
kakvi su oni neznam vam reć
kao da me plaši svijet
sva ta muka sva ta strka
a na kraju uvijek grob
trudim se ja, znajte
da gledam nešto pozitivno
ali neka opna oko srca
uvijek mi misli u mrak odvuče
kako bih bez nega
više to ne znam ja
jedino što me u svijet vuče
to on je, nisam ja
i dok pišem riječi ove
prolazi mi vrijeme
dragocijeno je li ono
ili ipak nešto treće
ponedjeljak, listopad 25, 2010
kako tren se okrene brzo
nešto koda uđe mi u misli
ali prazno je tamo mjesto
ali opet neka tama viri
gdje stave me za pjesnikinju neku
mislim da nije to dobro
previše je nečeg u meni
nečeg čudnog, besmislenog
samo što ne vrisnem
bol je ta prejaka za mene
uz sve što je kao dobro
kao da me neka sila veže
koda imam omču oko vrata
samo tren čekam
da padnem kroz staklen pod
da ga razbije pad pera
svakom rječju pokušavam reći
ali nešto nedozvoljava to
neznam kako disat
kad srce moje neželi to
